Radioamaterizam ima dugu tradiciju u Hrvatskoj. Kolijevka radioamaterizma u ovom dijelu Europe je Zagreb, gdje se 1924. godine osniva prvi radio klub pod nazivom Radio klub "Zagreb". Ubrzo zatim isti radio klub počinje izdavati stručni časopis iz područja elektronike što predstavlja prvu publikaciju te vrste u nas. Prve radio-difuzne postaje djelo su radioamatera (kao i u današnje vrijeme) a koristili su se radio-frekventni opsezi koje su prvi iskušali radioamateri. Isto se odnosi i na prijenos slike, računalnih podataka ili pak radarske uređaje, svemirske komunikacije ...
Predratnih godina (drugi svjetski rat) radioamateri održavaju veze ilegalno, uz pozivne znakove koje su si sami odredili (kao danas na amaterskom - građanskom opsegu, CB) pa je to vrijeme eksperimentalnog rada na tada novim ali zabranjenim frekventnim opsezima (100m). Tek poslije drugog svjetskog rata radioamaterima se dozvoljava rad na amaterskim područjima dodijeljenim prema međunarodnim konvencijama koje koriste radioamateri u svijetu. U Hrvatskoj se osnivaju mnogi radio klubovi, a razvoj elektronike u svijetu nezaobilazno je činio napredak i u radioamaterskom pokretu. Izrađuju se tvornički radioamaterski uređaji, započinje se raditi novim vrstama rada,organiziraju se svjetska udruženja radioamatera ...
Predratnih godina (drugi svjetski rat) radioamateri održavaju veze ilegalno, uz pozivne znakove koje su si sami odredili (kao danas na amaterskom - građanskom opsegu, CB) pa je to vrijeme eksperimentalnog rada na tada novim ali zabranjenim frekventnim opsezima (100m). Tek poslije drugog svjetskog rata radioamaterima se dozvoljava rad na amaterskim područjima dodijeljenim prema međunarodnim konvencijama koje koriste radioamateri u svijetu. U Hrvatskoj se osnivaju mnogi radio klubovi, a razvoj elektronike u svijetu nezaobilazno je činio napredak i u radioamaterskom pokretu. Izrađuju se tvornički radioamaterski uređaji, započinje se raditi novim vrstama rada,organiziraju se svjetska udruženja radioamatera ...
Radioamaterizam, s tehničkog aspekta, predstavlja korištenje određenog radiofrekvencijskog spektra u svrhu nekomercijalne razmjene poruka, eksperimentiranja u radiotehnici, samo-obuke i pružanja pomoći u komunikaciji službenim institucijama (ili pojedincima) u hitnim slučajevima.
Pojam “amaterski” koristi se za osobe zainteresirane za radijsku tehniku isključivo za postizanje osobnih ciljeva i bez sticanja novčane koristi, te da se jasno odredi razlika od komercijalnog radio-emitiranja, sigurnosnih i javnih službi (kao što su policija i vatrogasci), i od profesionalnih službi za dvosmjerne radio usluge (kao što su pomorske, zrakoplovne, taksi, itd. službe).
Rad amaterskih radio postaja koordinira ITU (International Telecommunication Union) tj. Međunarodno udruženje za telekomunikacije. Svaka radio postaja licencira se od strane pojedine država iz koje se javlja, kako bi se regulirale tehničke i operativne karakteristike
radio postaja i izdavanje jedinstvenih pozivnih znakova za iste.
Radioamaterski operatori su obučeni i certificirani za rad na pojedinim radiofrekventnim područjima kao i za razumijevanje ključnih pojmova u elektronici, radio tehnici i radio prometu. U svojim komunikacijama, radioamateri koriste razne glasovne, tekstualne, slikovne i podatkovne komunikacijske načine i imaju pristup gotovo cijelom radiofrekvencijskom spektru, kako bi se omogućila komunikacija s radioamaterima u drugim gradovima, državama, na drugim kontinentima ili čak s radioamaterima u svemiru.
Prema procjeni iz 2011. godine, dva milijuna ljudi diljem svijeta redovito se bave amaterskim radiokomunikacijama.
Izvor: Wikipedija, slobodna enciklopedija.
Prijevod i prilagodba: Ivan Držanić
Pojam “amaterski” koristi se za osobe zainteresirane za radijsku tehniku isključivo za postizanje osobnih ciljeva i bez sticanja novčane koristi, te da se jasno odredi razlika od komercijalnog radio-emitiranja, sigurnosnih i javnih službi (kao što su policija i vatrogasci), i od profesionalnih službi za dvosmjerne radio usluge (kao što su pomorske, zrakoplovne, taksi, itd. službe).
Rad amaterskih radio postaja koordinira ITU (International Telecommunication Union) tj. Međunarodno udruženje za telekomunikacije. Svaka radio postaja licencira se od strane pojedine država iz koje se javlja, kako bi se regulirale tehničke i operativne karakteristike
radio postaja i izdavanje jedinstvenih pozivnih znakova za iste.
Radioamaterski operatori su obučeni i certificirani za rad na pojedinim radiofrekventnim područjima kao i za razumijevanje ključnih pojmova u elektronici, radio tehnici i radio prometu. U svojim komunikacijama, radioamateri koriste razne glasovne, tekstualne, slikovne i podatkovne komunikacijske načine i imaju pristup gotovo cijelom radiofrekvencijskom spektru, kako bi se omogućila komunikacija s radioamaterima u drugim gradovima, državama, na drugim kontinentima ili čak s radioamaterima u svemiru.
Prema procjeni iz 2011. godine, dva milijuna ljudi diljem svijeta redovito se bave amaterskim radiokomunikacijama.
Izvor: Wikipedija, slobodna enciklopedija.
Prijevod i prilagodba: Ivan Držanić