DX ili rad na velikim udaljenostima (Distance reception)
DX komunikacija je vrsta posebna komunikacije na CB-u gdje su dva operatera na velikim udaljenostima i sama komunikacije je moguća zbog fizičkog svojstva radio vala koji se iz ionosfere vraća na zemlju, a u nekim slučajevima se ponovno odbija od zemlje i ponavlja svoj put i nekoliko puta do konačnog cilja, odnosno drugog operatera Pri ovakvoj komunikaciji ste u potpunosti ovisni o samim trenutnim uvjetima u atmosferi te i o samim uvjetima ovisi na kojoj udaljenosti čete uspjeti uspješno izvršiti obostranu komunikaciju. Sama pojava se još naziva i propagacija jer je uvjetovana sa sunčevom aktivnošću te se solarna propagacija (Solar Data/Propagation) redovito prati i ti podaci objavljuju na internetu kako bi radio operateri mogli predvidjeti povoljne uvjete za svoj DX rad.
Ova pojava je prvi puta primijećena još 1940. godine u Americi. Već 1942. godine FM časopis je objavio prvo poznato izvješće o radio signalu koji je putovao daleko izvan odašiljanog lokalnog područja. Signal je emitiran u Illinoisu, a čuo se skroz u Monterreyu, Mexico što je više od 1500 km udaljenosti.
Kod propagacije koristimo još jednu zanimljivu fizičku pojavu. Naime, kako je moguće s malim snagama do 4W postići takve udaljenosti? Tu se iskorištava pojava u ionosferi koja kod prijema radio vala sa zemlje te pri rezonantnom titranju slobodnih iona koriste snagu sunčevih nabijenih čestica koje tu dodatno pojačavaju signal. Tako kod višestrukog odbijanja vala dobivamo, kod idealnih atmosferskih uvjeta, sve veću i veću snagu našeg signala. Tako i bez potrebe linearnog pojačala možete dosegnuti najudaljenije stanice na Zemlji.
Ova pojava je prvi puta primijećena još 1940. godine u Americi. Već 1942. godine FM časopis je objavio prvo poznato izvješće o radio signalu koji je putovao daleko izvan odašiljanog lokalnog područja. Signal je emitiran u Illinoisu, a čuo se skroz u Monterreyu, Mexico što je više od 1500 km udaljenosti.
Kod propagacije koristimo još jednu zanimljivu fizičku pojavu. Naime, kako je moguće s malim snagama do 4W postići takve udaljenosti? Tu se iskorištava pojava u ionosferi koja kod prijema radio vala sa zemlje te pri rezonantnom titranju slobodnih iona koriste snagu sunčevih nabijenih čestica koje tu dodatno pojačavaju signal. Tako kod višestrukog odbijanja vala dobivamo, kod idealnih atmosferskih uvjeta, sve veću i veću snagu našeg signala. Tako i bez potrebe linearnog pojačala možete dosegnuti najudaljenije stanice na Zemlji.